Slavimo rođendane, dan kada smo došli na svijet. No čije je to zapravo slavlje?

Pošto nisam majka, govorim iz pozicije djeteta, i neke stvari me muče…

Što za mene znači taj dan? Ne sjećam ga se. Vrteć film unutrag, na taj jedan dan u godini pred mene su stavili sendviče i tortu te pozvali moje prijatelje da se sa mnom igraju. Sebično nerazmišljajuć, blesavo ne pitajuć, po principu kud svi tu i mali Mujo, jela sam, igrala sam se. Da, i pila sam! Bilo je i sokova, točno.

Sada sam nešto starija. Ja zovem svoje prijatelje na slavlje, ja plaćam zakusku. Možda sam i zato počela razmišljati.

U isto vrijeme kada jedno dijete dođe na svijet, jedna žena postaje majka. Ovaj vas zaključak vjerujem nije oborio s nogu, ali razmišljajte dalje – kako mi slavimo taj događaju u životu jedne žene?

Da li bi možda mogli početi slaviti dan kada je žena na svijet donijela novi život? Ili ju bar uključiti u slavlje?

Ajoj, a što onda s očevima? Koji dan ćemo slaviti kao njihov udio u stvaranju novog života?