Skrivanje, skrivanje. Samo skrivanje. Nije ni čudo što ne mogu reći Volim te.
Nije ni čudo, kad šutim, ne vjerujem. Pa odaberem onog koji ostaje samo na površini i postaje meni za sve kriv.
Za sve moje boli i neuspjehe.
Provjeren je to recept, kriviti one koji ne mogu ići dublje. Ne mogu me vidjeti, ne mogu me kriviti, niti upozoriti da se igram sa srcima, a znam, sa srcima se nikad ne bi trebalo igrati.
Pa ja sama u dubini postajem površna, a oni na površini polako tonu.
Ako se nađemo u sredini, neće biti lako. Meni da priznam što sam postala, njima da prihvate što su bili.
Hrvat ćemo se neko vrijeme u sredini.
Spirit of Tara 