Svijeća

Svijeća, na vanjskoj strani prozora, sitna i malena u usporedbi sa reskom svježinom zraka koji joj pravi društvo.

Nemilosrdno brdoviti krajolik na nju baca sjenu, i okružuje ju tamom koju ona, malena, ne može pobijediti.

Ni planina ni vjetar nemaju milosti, no ona ostaje otvorena za tople riječi slučajnih prolaznika.

Mrak se razlio na sve strane, i trajat će. Ona nikako ne može rasvijetliti dolinu i brežuljke, ona ne može biti toliko potrebno sunce.

Ali ni ne mora.

Sunce će izaći, naći put do sumorne šume i umornih ljudi, a ona će ponuditi svoj tračak topline onima koji su se našli podno njenog prozora,

i otvoriti im vrata.