Brzina i lakoća nisu neprijatelj.
Osjetljivost je oruđe, jutarnja pjesma je dar.
Osjećati trebam puno više.
Upijati trebam puno više.
Dogovoriti se sa zaboravom da obriše zaostale kapi kiše, to je ključno.
Moram biti dovoljno neopterećena za let.
Dodir treba biti jednako tako nestalan.
Treba biti prijatelj vjetra. Lagan i polagan, pa kad se iznenada predomisli, silovit i svet.
Kao i vjetar, ne smije glumiti da me poznaje.
Do kože mi mora doći poput pustinjaka
naviklog da se gubi po stranim zemljama,
naviklog da naiđe na zatvorena vrata.
Naviklog da gladan, poput ptice, odleti,
i sa jednakim zanosom dalje traži svoju čežnju.
Naviklog da ga gluha noć uporno odbija
sve dok ne nađe svoju jutarnju pjesmu.
Spirit of Tara 