Gori mi pod petama

Gori mi pod petama.

Čarobno sam biće, i pod stopalima mi uvijek lebdi lagana vatrica. Ona me podsjeća da nikad ne prestaju dolaziti prilike za novi početak.

Vatrica je lagana, dovoljna da u najtežim trenucima ne klonem duhom i ne pomislim da će moji dani zauvijek ostati isti. Dok je vatre u meni, podno mene, nismo završili.

Uvijek postoji jedan korak koji u niskom startu čeka da bude poduzet.

Jedan korak, mišji, zečji, ali pun želje.

Pun želje da me pokrene pa da izgori, prije no što moja stopala dotaknu travu.

Tako neznatno da se izbori, za mene i za sve moje želje, koje pogrešno pretpostavljaju da je za novi početak potrebno čekati puno veću vatru.

Ne, samo mali plamen šibice je dovoljan da zapali svijeću. Da naloži peć, da uzrokuje požare.