Strpljenje

Progoni me tamno nebo i nedoumica. Neshvaćanje i prevelika želja koja muti um i vid.

Koji mi je ono bio cilj?

Zvuk koji mi zapinje za uho je žut. Radostan i nenametljiv, nježno samouvjeren, blaženo usićen jer ima mi nešto za reći.

Nešto istinito, nešto bitno.

Nizak je to zvuk, ali i takvog ga ne mogu izbaciti s pameti na koju mi je pozvan pao.

Zvala sam ga, usrdno i ustrajno, i sada kada je tu, ne znam što da radim.

Razapinje sumnje koje su dosad razapinjale mene, i iako mi otvara put ka slobodi, ja nisam više tako željna skidanja ovog konopa, ovog oklopa.

Novo saznanje je zvučalo kao dobra ideja, no umjesto rasterećenja slobode, nova težina je pala na moja ramena –

moram naći objašnjenje za ove osjećaje koje osjećam, za način na koji se ponašam, i moram odgonetnuti postoji li možda pravo i krivo vrijeme.

Jer taj zvuk, koji sam toliko dugo čekala, sada za mene mora pokazati strpljenje.