Shvatila sam – gdje jesam, tu i pripadam.
Muči me svašta i sve,
nemam mira ni jedan tren,
ali nemir u meni moje je blago.
Baš ovdje, u tišini, ja stvaram snagu.
Ona će jednom izaći na svjetlo dana,
ali sada ću,
sasvim sama
biti nesnalažljiva i slaba.
Osjetit ću tu moć izvana,
i sve što se može dogoditi,
a onda ću moć popiti
kao čašu vode.
U isto vrijeme,
ona leži izvan mene
i duboko unutra,
i malo se igram
kada joj puštam
da me smlavi,
da me potrese,
da me nosi,
ali i da odnese
sve čemu moj dom
nije dom.
Spirit of Tara 