Takvi su bili dani.
Sve mi se činilo nepomično i mrtvo, ali nisam trebala očekivati niti završetke niti smrt.
To nije bilo zatišje pred oluju, lišće sa grana nije imalo namjeru da pobliže upozna tlo.
Tmurno nebo je objavilo da rađa, i to kišu, ali došla je prirodno i tiho, izostao je grom.
Tlo se natopilo vodom, svaki oblak je rađao, ostavljao zemlji na čuvanje svoj trag.
Goli zrak sada promatra svoju ostavštinu,
i nasljedstvo će na kraju biti ono
što diže prašinu
sa blaga koje nije željelo ostati skriveno,
sa starih škrinja sreće koje su obrasle vremenom, i utonule u jad.
Spirit of Tara 