Neću gledati istini u oči.
Malo ću ju zaobilaziti, oko nje ću kružiti, kao mačak oko vruće kaše.
Ona, istina, ima tu nesreću da stoji ukorijenjena na svom mjestu, dok ja mogu skakati od točke do točke i izbjegavati pogled na njenu malenkost.
Ali ne iz pakosti niti iz zlobe.
Izbjegavat ću ju i pustiti ju da naraste, da sa svih strana bude viđena, čak i od onih koji joj nisu skloni vjerovati da postoji.
Dat ću joj vremena da bude prosvjedočena sa svih mogućih strana, i da postane veličina.
Da postane kraljica, zvijezda, atrakcija.
Zaobilazit ću ju jer nas dvije se razumijemo, i ne trebaju nam objašnjenja. Niti u obliku pogleda, niti u obliku senzacionalnih izjava, niti u obliku sitnih riječi.
Ali posjećivat ću sve druge točke koje ju ne vide. Doći ću opuštena, bezazlena, bez nastojanja da ju uobličim u riječi.
Dopustit ću svima koji su joj okrenuli leđa da ju kroz mene dožive.
Spirit of Tara 