Više neću biti ista.
Polako će se mijenjati i urođene i stečene mane, nestat će mraka i potraga za svjetlom postat će saga minulih dana.
Krv će teći, ali u beskonačnoj petlji, davat će život mom životu, a ja ću ostati vjerna tijelu koje me nosi.
I zato sada izlazim, iz pustoši, iz raspuknutog tla
Na sunce koje me peče, i odlučna dočekujem večer
a onda hladnoću koja traži san primam u krilo,
i pjevam da ju uspavam,
da me ne grize poput sunca,
da bude blaga poput jutra
da zaboravi na zvijezde koje blijede,
da ne očekuje čuda
od dana koji slijede
već samo ljubav
Spirit of Tara 