Utjeha

Napuštam sve ratove koje sam vodila, draga moja, i hodam prema čistini.

Hodam prema bjelini koja prodire kroz stabla, s istim žarom s kojim sam nekad, uz tebe, hodala prema najmračnijim predjelima šume.

Mjesta na kojima sam se spoticala su mi jednako draga

kao meka, podatna trava

na koju ću za koji trenutak leći

i reći,

sama sebi

jednu vrlo osobnu zakletvu.

Da napuštam sve ono što sam voljela,
i puštam vrijeme da leti

Puštam vrijeme da bježi
daleko od mene dok čuvam
ovu ljubav
i ovaj poseban trenutak

Ja utjehu naći ću u sreći