Nestabilna su vremena. Previše misli, previše ideja.
Preveliki je kaos, i tom kaosu ne trebam još i kaotična ja.
Zatvaram oči uz izdah, na udah ih otvaram. Iznova definiram ono što vidim. Nema smisla prikupljati novo znanje dok svijet gledam istim očima.
Puštam da naviru nove misli, ali ne dajem im preveliku težinu, da me oluja ne razbacuje, da me ne šiba oštro granje, da ne zapinjem.
U miru, držim se ničega, i ustrajem na tome da je to moje pravo – ostati bez objašnjenja, bez planova i bez ideja.
Svo znanje će nam, na kraju, poput vjetra proći kroz šuplje glave, pa morate priznati, moj centrirani stav ima smisla.
Isti vjetar će iz nas istjerati sve ružne i pokvarene misli, pa da bih sačuvala tlo pod nogama, prepuštam se vjetru.
I moja duša leti.
Spirit of Tara 