Na kraju dana nisam sama.
Imam sebe, sama sam svoja kuća, svoj suputnik, svoje društvo.
Puna sam dojmova i osjećaja, napunila sam se pričama, i sada unutar mene pleše vrtlog.
Nekad je divlji, nekad umjereno struji – ne treba mi poticaj, unutar mene uvijek je živo.
U društvu sam uspomena i još neko vrijeme mi neće trebati ništa novo.
U najavi osjećam akcije koje će izazvati nove reakcije, koje će pak u meni stvoriti nove dojmove s kojima ću se družiti pred san.
Ali sada, na kraju dana, ne treba mi ništa. I nitko.
Nisam sama.
Spirit of Tara 