Čudesno zna biti kratkotrajno, ali nije da ga zbog toga manje cijenim.
Dapače, neka mi nebesa šalju te male magične trenutke zbog kojih više ne mogu vjerovati da je ono što vidim jedina stvarnost.
Neka potoci nevidljivog kolaju ispod čvrste zemlje po kojoj hodam, neka žubore u pozadini dok se ja navikavam na svoja čudesa,
dok ih polako prihvaćam kao nešto posve obično,
kao nešto sa ovoga svijeta.
Možda ih uvjerim da im je sa mnom mjesto, i umjesto trenutnog ushićenja postanu trajni zanos.