Volim te.
I ZNAM.
Znam da si puno puta povrijedila ljude koji su te voljeli, i koje si ti voljela. Znam da si porušila puno toga na putu do svog cilja, i da si isto toliko dobrih prilika propustila zbog svoje nesmotrenosti i gluposti. Znam da si se puno puta okrenula oko sebe i pomislila da ti nema ravne, i da si se isto toliko puta, okrenuvši se oko sebe, zapitala zašto takvo smeće poput tebe uopće diše. Znam sve tvoje prljave tajne i sramote, valjale smo se u istoj kaljuži, kopale smo zajedno rupe u kojima smo sahranile neke čiste duše. Znam, no i dalje smatram da nema razloga da sad sebe bacamo u bezdan, da bježimo u samo-poništenje jer se previše stidimo svoje zlobe i pokvarenosti.
Pozivam te da se vratiš u blato, zajedno sa mnom. Da budeš blatnjava, prljava, zla. Da ne skrivaš svoju prljavštinu pred svijetom. Neka te vide. Priznaj sebi, priznaj i njima. Baci se u blato. Valjaj se u kaljuži.
Neko vrijeme ćeš biti na stupu srama. Okreni pogled od onih koji ti pljuju u lice.
Neko vrijeme ćeš biti razapeta na križu svoje vlastite istine. Iščupaj čavle kojima si se pribila na križ. Zagrli se jako.
Onda će na neko vrijeme nestati svog svijeta i bit ćeš osamljena, ostavljena, napuštena.
Zavoli se tada, bjesomučno, beskompromisno, ludo.
Ne preostaje ti ništa drugo.
Spirit of Tara 