Ribe i Blizanci – Ostajemo, nestajemo, nalazimo se

Znakovi koji su u kvadratu imaju nepomirljivo drugačiju motivaciju. Riba šuti, Blizanac priča. No kada osvještavamo energiju jednog znaka, znakovi koji ga kvadriraju daju drugu perspektivu koja nas sprečava da slijepo idemo u jednom smjeru. Daju nam uvid u drugačije i kroz taj kontrast profinjujemo svoje djelovanje. Znakovi u kvadratu su kao policajci koji nas upozoravaju da bismo mogli zastraniti ako idemo isključivo utabanim stazama. Upozoravaju nas da se nećemo u potpunosti razviti ako nemamo uvid u ono što nismo došli proživjeti, u ono što nije naše.

Blizanci igraju ulogu podvojenosti, dok Ribe igraju ulogu jednote. Arhetip Blizanaca živi priču Nebeskog i Zemaljskog, i naizmjence se poistovjećuje s jednom, pa s drugom krajnosti. Kada Blizanci zaglibe u jednom polu, i počnu se doživljavati isključivo kao Nebeski, ili isključivo kao Zemaljski, u pomoć mogu pozvati arhetip Riba koji će im predstaviti svijet u obliku jednosti i koji će izbrisati tragove krivnje ili mesijanskog kompleksa kojeg su zadobili predugo boraveći u jednom polu svoje podvojene realnosti.

Ribe se pak mogu izgubiti u svom oceanu jednote i sveznanja, čak toliko da zaborave živjeti. Arhetip Blizanaca ih vraća na Zemlju jer im uspije predstaviti život kao jednu veliku igru, i sa svojim konstantnim mijenjanjem obličja testira Ribe da li zaista imaju uvid, razumijevanje i suosjećanje za apsolutno sve što postoji u ovom našem kreativnom univerzumu, u ovoj velikoj kozmičkoj juhi.

Ribe i Blizanci – Ostajemo, nestajemo, nalazimo se

Jednog dana ću ti ispričati…

Koliko i kako…

Ostajemo jedni drugima u životima.

Ispričat ću tebi, koji odlaziš, iznova i iznova…

Ispričat ću ti kako svaki puta kada odeš, ipak i ostaneš. Ipak ne može a da samo nestaneš, da te netko izbriše samo tako, jer si ti odlučio otići.

I ako si odlučio nestati i uništiti sebe, opet živiš i ostaješ ako su neki od nas odlučili da živiš. Nastavljaš živjeti kroz nas, naše priče, naša sjećanja.

Možda si htio izbrisati svaki svoj trag, ali zaboravljaš – Tko tebe pita?

Tko tebe pita, trebaš li biti voljen?

Nije na tebi da odlučuješ tko će te voljeti, a tko neće, i da li ti tu ljubav zaslužuješ.

Ti odi, ili ostani. Odlazi i vraćaj nam se, uvijek ispočetka. Glumi da si netko nov, i da te nitko od nas ne poznaje. Glumi, uzmi novo lice, nove oči, novi osmijeh, novu priču. Glumi, zabavljaj nas s pričom da nikada još ovakav nisi postojao.

Glumi. A mi ćemo se praviti da te ne znamo, da si tako neviđen, svjež. I da nikada s tobom nismo proživjeli sve što se proživjeti može. Glumit ćemo da si zanimljiv, čudesan, da nas iznenađuješ. Glumit ćemo da te ne znamo, pa ajde, ti se nama pokaži.

Ispričaj nam tu priču koju želiš ispričati, a mi ćemo glumiti da te ne znamo. Glumit ćemo čuđenje kada nam se iznova počneš uvlačiti u srce sa svojom novom pričom.

Glumit ćemo da ne znamo što se događa, s tobom, sa nama, glumit ćemo da ne znamo što je Ljubav i da se ta Ljubav upravo sada rađa. Glumit ćemo neznanje, i rodit će se opet ushićenje, radost, zanos i strast.

Rodit će se veselje u našim srcima koja nikada nisi napustio, veselje zato što si našao sebe, novoga. Veselje što uživaš u sebi opet, po prvi put. Što si veseo, što si razigran, što si opet dijete i krećeš ispočetka. Bez tereta starih rana i nepotrebnih razmišljanja. Voljet ćemo te novog, koliko smo voljeli i onog starog, kojeg si svojom voljom napustio, i zaboravio.

Voljet ćemo te toliko da ćemo i mi zaboraviti sve što si ti odlučio zaboraviti. A prešutit ćemo najveću istinu…

Oduvijek te volim. Oduvijek te znam.