Ja sam njegov san.
A on mene neće.
Uvijek ista ograničenja.
Osim kada mu zatreba
Nade, čuda, vjere…
Ni ne pogleda me, ali znam
Treba mu moj san
Moj šapat, moja divota
Da ga uvjerim da nije samo poluproizvod
Uludo potrošenog života
Saturne…
Ako ne vjeruješ u mene
Ako ne vjeruješ u nas
I da bismo se mogli ispreplesti
Ja pomalo nestvarna, ti neobično jak
Kako ćemo se onda uopće sresti?
Kako ti misliš ući u moj san?
Ja nepopustljivo čudesna, ti besmisleno jak
Spirit of Tara 