Nisam planirala neuspjeh. Htjela sam pogoditi metu, zgrabiti nagradu, pa da budem slobodna od dužnosti i nametnutih obaveza, da živim po svom, da me nitko ništa ne pita.
Ali, meta je promašena.
I krenula su pitanja, krenuli su strahovi, krenule su nebuloze – Kuda ćeš? Kako ćeš? Kako se osjećaš, sad kad si izgubila?
Izgubila?
Ja?
Ne, ne, dijete moje, ja nisam izgubila. Ja sam promašila.
Moja meta još uvijek tamo stoji, i čeka.
Moja meta je meni suđena.