Ja, Ovca. Nježna, neprimjetna. Jedna među Ovcama.
Jedan oblačić u polju snova, milovan drugim oblacima, željan avanture, željan života.
Puno nas je, ali sve želimo isto. Uskočiti u svoju kožu i živjeti.
Puno nas je, previše, pa smo svoju strast za životom koncentrirale u jednome.
Tog jednog je raspalila naša želja, postao je moćan, i dale smo mu čast da nas spusti na zemlju.
A onda ćemo se morati snaći.
Mi, Ovce, neiskvarene, bez iskustva, nevine. Dovedene u život bez uputa i upozorenja, ali sa podosta i previše strasti.
Morat ćemo se same snaći.
Koja avantura!
Nema instant rezultata, nema garancije uspjeha.
Ali ja, kao i mnoge druge, sam se odvažila.
Ja, Ovca.
Jedna među Ovcama.
Godine su prošle.
Da, nije bilo instant rezultata, već mnogo pokušaja i promašaja. Mnogo strmoglavih padova niz liticu, mnogo slomljenih kosti.
Ali preživjela sam.
Ja, Ovca. Nježna, neprimjetna, bivši oblačić polja snova.
Bijesnila sam, radila štetu. Vraćala se na početak, hodala po izlomljenom staklu. Počinjala opet uz još veće prepreke – čekale su me posljedice.
Godine su prošle.
Sada svi plešu kao ja.
Sada je to lako.
Lako je proći putevima kojima sam lako prošla, i izbjegavati puteve na kojima sam se slomila. Vama je sada lako biti kao ja.
Ali ja sam bila prva.
Ja, Ovca.
Jedna među Ovcama.
Spirit of Tara 