O Vatrenima i Zračnima čujemo puno. Osvajači, stvaratelji; znanstvenici, mislioci. Oni aktivni koji će sebe predstaviti, koji će pričati, koje će se vidjeti i čuti. Bit će pametni, bit će poduzetni, svaka im čast.
No što je sa pasivnima, Zemljanima i Vodenima, koji o sebi šute, koji se osjećajima povezuju, koji se drže u pozadini i podupiru?
Je li i to vrijedno?
Smijemo li ostaviti ženski trag?
Da nas pamte zato što smo imali razumijevanja, zato što smo znali tu i tamo tuđu sreću vrednovati više nego svoju, što smo znali žrtvovati ono što smo naslutili da nam ne treba?
Vječni gubitnici, vječne sjene.
Da li je došlo naše vrijeme?