Ako želiš slušati, čut ćeš svaki dan vriskove nesretnih, izmučenih duša.
Čut ćeš potoke i potoke neisplakanih suza.
Ako ćeš slušati, ili ćeš poludjeti ili se pomiriti sa sudbinom, prihvatiti da je tvoja sreća pomiješana sa tuđom nesrećom.
U svojoj sreći naći ćeš mjesta za beznađe onih koje voliš i onih koje ne. Oslobodit ćeš sjećanje za zaboravljene.
Glasovi neće utihnuti, ali barem ćeš znati da živiš u istini i ne bježiš, da ne guraš sebe naprijed dok ostatak svijeta šepa.
I dok slušaš vriskove tih nesretnih, izmučenih duša, možda prepoznaš i svoj glas, možda shvatiš da nisi sretna i da tražiš spas, da je sva sigurnost koju si imala bila laž, bijeg i pokušaj da svojom tjeskobom ne uznemiriš druge.
Možda se ispod debelog sloja sreće skriva debeli sloj tuge.
Spirit of Tara 