Pametna sam, puno i previše.
Svako malo čujem, pametne ostaju same. Nitko te neće htjeti, ljude plašiš, sve ćeš od sebe otjerati.
Čujem i čudim se, ali hajde da ja tako pametna promislim. Nemam se čega bojati, dat ću priliku novoj ideji, upregnuti taj svoj samohvaljeni um i razmotriti sve teorije, sve mogućnosti.
Neki ljudi jesu od mene pobjegli. Ali ja, pametna, sjećam se kako sam ih sama odabrala, sjećam se zašto sam ih zavoljela, i sjećam se svakog trenutka u kojem sam imala priliku zasukati rukave, organizirati kaos, napraviti reda i otići. Sjećam se da su u svim tim trenucima oni bili moj izbor. A pošto sam tako pametna, mora da su bili i najbolji.
Sjećam se nekih kojih se nisam mogla riješiti, ali, pogađate, ja pametna sam se znala s njima nositi. Znala sam prosipati svoju pamet, nametati, pa ako ti ne odgovara, slobodno, poput onih iz prve kategorije, bježi.
E sad, jesam li pametna ili zajebana, ne znam, ali ja svoj život držim pod kontrolom.
I ne primijećujem da sam sama.
Valjda sam bila dovoljno pametna pa sam se snašla, pa sam ih našla, te ljude koji će mene voljeti.
Spirit of Tara 