Dajem ti trenutak pažnje u kojemu se možemo prepoznati.
Dajem ti trenutak, nagovještaj prepoznavanja, mogućnost upoznavanja, a ne sebe, niti polovičnu niti cijelu.
Ne dajem ti se, niti na kapaljku niti u pozamašnim dozama, jer nismo se sastali da se ne bi rastali. Nismo došli zajedno srasti.
Došli smo se susresti, došli smo se naći, ali ništa nije čvrsto definirano, sve, pa i ja, nekako leti.
Ništa nije bitno i važno, sve je zapravo magično prazno, sve je otvoreno i ništa se posebno nema za reći.
Spirit of Tara 