Cancer · The Mystery

Nema povratka nakon sjećanja

Sjećaš li me se?

Molim te reci da da, jer puno je vremena prošlo, i ja se više ne prepoznajem.

Možda kroz tvoje uspomene nađem svoje korijene. Možda kroz tebe prođem unatrag, na početak, pa nađem dom.

Sjećaš li se odakle sam? Odakle sam došla i zašto sam otišla?

U redu, vodi me.

Putujmo unatrag, unutra. U tišinu, u mir, u jednu točku u kojoj, bojim se, sve nestaje. Ali ja ti vjerujem.

Želim se sjetiti, ali želim se i sakriti. I mami me ta točka u kojoj ćemo oboje nestati, i u kojoj ćemo biti sigurni.

Zanimljivo. Nisam nikad povezivala sigurnost sa uništenjem.

Zanimljivo. Želim biti sigurna, no ne želim zaštitu. Idem nekamo, i mislim da se neću htjeti vratiti.

Hoću li se zauvijek začahuriti u svom sigurnom nestanku, u nestanku sigurnosti?

Da, želim se vratiti. Makar nestala.

Nema povratka.

Nema povratka nakon sjećanja.

Nema povratka nakon rađanja.

Nema povratka nakon preporađanja.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s