Tok i Ja

Ako promjena dolazi, zašto se ne odlučiti na promjenu?

Zašto se ne pridružiti toj sili?

Zašto ne i sama odlučiti da će odsada sve biti drugačije?

Zašto se prepustiti i pustiti toku da vodi glavnu riječ, kada mu se mogu pridružiti, kada mogu odlučiti podržati tok u njegovom nastojanju da teče?

I zašto se opirati i propustiti priliku za užitke?

Zašto da me tok gleda isfrustriranu i nosi me dok plačem?

Nije ni toku lako gledati me tako nesigurnu i nevoljnu da ga pratim.

Neka tok teče, i neka me nosi sretnu, neka me nosi odlučnu, neka me nosi spremnu.

Neka me ponekad nosi i nevoljnu.

Neće mi tok zamjeriti što nisam našla načina da se učinim sretnom i što sam na tren odustala.

Tok će teći, i pustit će me da ga doživljavam kako god ja hoću.

Tok će mi dopustiti sve, a kada ja počnem dopuštati toku da me ponese, bit će to uzajamno prihvaćanje, obostrano opraštanje.

Oprostit ću toku što teče, tok će oprostiti meni što se nećkam.

Voljet će me tok dok mu zamjeram, oprostit ću si jednom što ga odbijam.

Shvatit ću jednom zašto ne shvaćam.

A do tada, dok tok teče bez oklijevanja, tražit ću snagu da budem zahvalna na svakom novom danu, neovisno o tome što mi nosi.

Uživat ću u uzbuđenju, bez namjere da se vratim.

Počastit ću tok svojom voljom da ga pratim.