Živim osamljenički, čuvam znanje, kao djevica obdarena tisućama života kroz koje nije prošla, ali ih je doživjela na drugi način.
Netaknuta, ali uronjena u izvorište vrtloga života, koji vuče konce koji pletu tuđa iskustva, tuđe doživljaje. Mogu razumijeti i ono što nije moje.
U izvorištu tog vrtloga sjedm, i tu mi je dostupno sve, čak mi je dozvoljeno da dotaknem niti koje pletu cijelo stvaranje, cijelo postojanje, ali samo da ih dotaknem, i posvetim.
Nikako da vučem konce, da pletem niti po svojoj volji, kako mi se prohtije, da bih imala koristi.
Nikako da se uplićem, da nepromjenjivo djelujem, da pokušam zacrtati nešto što samo po sebi nema plana.
Sudbina koja je dana drugim ljudima nije pod mojom kontrolom, ali jest moja briga.
Dano mi je da sjedim u izvorištu vrtloga života, promatram, posvećujem, i budem dostupna.
Dostupna svakome tko će se uspeti putem svojih niti natrag iz vrtloga u nepomičnost i tišinu izvora, i zamoliti me za savjet, mudrost, znanje.
Stojim na usluzi, posvećujem djela i riječi.
Znanjem liječim.
Spirit of Tara 