Umjesto da vadim trnje
Bacam se u grmlje
Kao da me povrede ne nalaze,
Već ih tražim
Tražim trnje koje će mi zarezati meso
Da onaj jedan nađe pravo mjesto
Gdje najviše boli
Ono mjesto koje čeka
Rana koja misli da nema lijeka
I da se ne isplati voljeti
Ali, preživjela sam
Uz trn, pustila sam krv,
Ali izvadila i ružu
Opojno prkosnog mirisa
I ta ruža se više ne boji
Već je gladna
Pa se baca u grm,
Po novi trn,
U još jedno mjesto koje boli
Ispere krv,
Ponese čežnju
I više ne odustaje od namjere da voli
Spirit of Tara 