Starost, ludost
Mladost, mudrost
Ima nas koji smo se rodili stari
Ima nas koji smo se rodili vječni
Ima nas koji ne biramo riječi
Riječi nam same dolaze,
kao što nekima dani uzalud prolaze
Nismo bolji, ni gori
Sve je to izvan naših ruku,
ali duboko u našim dušama
I izlazi na vidjelo
Izlazi na svjetlo dana,
uzdiže se dok se ne spusti,
dok ne potone
Postoji, vidljivo
Ne nervira se kad postane nevidljivo
Nije mu bitno
Zna da nije nebitno,
ali nije si ni važno
Postoji
I to bi bilo bitno, da postoji druga opcija, ali ne
Nemamo izbora
Ono nešto, ili sve to
Jednostavno postoji
Bilo viđeno ili neviđeno,
uvijek jest
I što ćemo sad?
Histerija, ludilo, jad?
Zanos, sreća, euforija?
Ili mir, iznutra
A izvana, kako god
Je li uopće bitno?
I treba li nam uopće smisao?
Ili je sva naša filozofija
Samo vrlo ugodan način uživanja vremena?
Spirit of Tara 