Život je bio zagonetka i ja sam ga razotkrila.
Pa proputovala.
I sada nemam kuda.
Toliko me muči nedostatak svrhe, da sam se ukopala, skamenila, te provodim tisućljeća zureći prema istoku, čekam da se na horizontu pojavi nešto novo.
Drugima postajem zagonetka, nerazumljiva, misterija. Mučim se, ukopana u to jedno mjesto, dok drugi, gledajući mene, nalaze istine, smisao, svrhe vlastitih života.
A meni još nije jasno tko sam.
Tko sam, što sam i zašto sam ovdje došla.
Jednom davno, kad sam bila gipka i vitka lavica, bacila sam se u život koji me ponio, a ja sam ga malo nedolično razodjenula, malo ga upitno proživjela, veličanstveno nadživjela i strastveno prosvjedočila.
I od svog tog znanja, postala sam kamen.
Vječno postavljano pitanje, utjelovljeni drevni znamen.
Baš dobar tekst! A fotka… WoW! ♐💜
LikeLike
Jedna ilustracija sfinge mi je bila inspiracija za tekst ♐🌌🐫
LikeLike