Zov

Danas je Mjesec posebno sjajan, a ja imam problema.

Imam problema i inače, ali ovo je dan kad su se nagomilali i urotili protiv mene.

Ne mogu ostati skoncentrirana kad zasljepljujuće svjetlo dolazi iz poznatog smjera, a ja bih se trebala raspršiti, udaljiti, podijeliti se na bar nekoliko strana.

To jedno zasljepljujuće svjetlo je toliko primamljivo, zaboravljam.

To jedno zasljepljujuće svjetlo me ne ostavlja.

Ono ne osvjetljava, ono briše. Upija ovo malo svjetlosti u meni.

I ja ću nestati, i postati jedno s tim blještavilom, i zasljepljivat ću ostale nevine duše, za koje još uvijek ne znam žele li poći.

Žele li biti jedno sa drugima, sjajni ali neprepoznatljivi.

Još uvijek osjećam sebe, vidim se kako sudjelujem u tom sjaju, u tom zovu.

Dio sam zova, privlačenja i povlačenja u sebe mnogih duša koje nesvjesne lutaju vani. Žele li ući u ovo postojanje u kojem sam sad, koje ni ne razumijem?

Ne znam. Gledam.

Ne vidim. Čekam.