Nema kruha od pokušavanja,
istina neće proizaći iz pretvaranja.
Bolje otvoreno prekinuti,
igru i nastojanje,
istresti sve aseve iz rukava.
Pa se riješiti i rukava i nogavica,
i svega što ih spaja.
Otresti sve sa sebe,
i samo golom kožom kliziti kroz stvarnost.
Sva moja čula neka živnu,
i neka se ne zasite,
neka ostanu gladna.
Neka glođu kroz slojeve i slojeve vidljivog i čvrstog,
sve dok se ne utope,
i međusobno ne izgube,
dok njihova veza ne doživi krah,
a neki drugi doživljaj mene obuzme
i oduzme mi dah.
Oduzme mi svaku želju koju sam dosad imala,
a probudi neobjašnjivu glad
za već doživljenim iskustvima
u još nedosegnutim dubinama.
Divno napisano 💓
LikeLike