Uranova kći

Uranova kći, odvojena od zemlje, daleko od neba.

Daleko od toga da ju opčini neshvatljivo, čvrsto stoji na oblacima i obožava taj paradoks koji joj dopušta da u njemu traži nešto što možda i neće naći.

Sveti paradoks koji joj dopušta da diše, koji svim njenim naporima daje zraka, svim idejama dopušta da žive dok im konačnu sudbinu ne odredi zemlja.

Pad neće biti bolan, jer neće biti pada.

Uranova kći će ih laganim korakom spustiti sa oblaka.