Cancer

Tama mi je jasna

Ne znam ništa o ničemu, ali pamtim.
I osjećam. Iza ugla istu ali novu grešku.

Kažu da oklijevam, da sve što činim nema smisla, i ide protiv zdravog razuma.

Ali ja ne idem nigdje, pa ni protiv ičega, u razum ni ne zalazim. Duboke vode pamćenja su mi dovoljne, težina onog što se još nije rodilo dovoljno je glasna.

Ova tama mi je jasna.

Osjećam cijelim bićem što me čeka, i prije nego što dođem do točke gdje nema spasa, i nema lijeka, zahtjevam –

Da svi kolektivno izađemo iz glave, da se prestanemo pretvarati da ono što nije očito nije jasno, i da naučimo bez razuma uočiti opasnost.

Iza ugla istu ali novu grešku.

Ali i nadolazeću sreću.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s