Dva svjetla u sumraku, čine se beznačajna. Čine se čak i suvišna za ovu nježnu romantičnu atmosferu dana koji se gasi.
Naporno blještavilo podneva je iza mene, ostavljam strast da suptilno prožima anegdote koje si pričam na kraju dana. Još budna, nemam volje buditi se i dalje, ali nije mi ni drago zaspati.
Tama mi se približava, i kroz smijeh je teže vidjeti ju kao prijetnju. Navikavam se na čari noći, i prihvaćam ju polako, dok mi kao oslonac titra svjetlo iz one dvije male, beznačajne lampe koje su izgledale tako suvišno u sumrak.
Spirit of Tara 