Dragi prijatelju,
čujem da lutaš. Čujem da skakućeš poput zeca, da si izgubljen, da te svaki trenutak opčini neka druga trivijalnost života.
To ne miriši na dobro. Trebaš se uozbiljiti.
Trebaš se obrazovati, ne samo informirati.
Trebaš imati viziju, ne samo živjeti za sadašnji trenutak.
Poznajem te, dragi prijatelju, toliko toga možeš ostvariti i naučiti o svijetu ako se samo malo potrudiš. Ako se na trenutak skrasiš, ako se zadržiš na jednom putu dovoljno dugo. Ako odabereš.
Znam da ti to možeš.
S velikim poštovanjem,
tvoj prijatelj Strijelac
Dragi prijatelju,
odjebi.
Proputovao si pola svijeta, a ne poznaješ one koji su ti najbliži.
Pun si filozofija i znanja, ali srce ti ostaje prazno kada te dotakne čarolija onog svakodnevnog.
Da, veselim se ježu kojeg noću sretnem u blizini svoje kuće. Da, kad se zahuktaju svađe mojih susjeda, zanima me o čemu se radi. Naćulit ću uši kao i kad svane zora i vrapci zapjevaju. Razmišljat ću o čemu bi to oni mogli razgovarati, jer eto, jebi ga, zanima me. Maštovit sam i zanimljiv, za razliku od tebe, koji si samo naporan i napuhani deda.
Možeš se ti meni praviti važan sa svim tim putovanjima i znanjima, ali da jednom dobiješ priliku proputovati po mojim mislima vjerojatno bi istog trena doživio srčani udar kao i svaki starac koji precijeni svoje mogućnosti i u zabavnom parku sjedne na Vlak Smrti.
Da, dragi deda, ne trebaju mi putovanja jer me moja mašta vodi kuda god poželim, a povede me i tamo gdje nikako ne želim biti. Pa me moje misli okreću na ražnju kao netom zaklanu svinju u kojoj možda ipak ima još malo života.
Uzbuđenja mi ne nedostaje, sam sebi stvaram svoj Raj i Pakao.
Ti meni uporno želiš objasniti što to Raj i Pakao zapravo jesu, no hvala ti, ne moraš se truditi, ja ih svaki dan živim. Ne trebaju mi nikakva objašnjenja.
Meni je drago da si ti tako pametan, ali brate mili, dosadan si, neopisivo si dosadan.
I mene si ovako rječitog i domišljatog ostavio bez riječi i bez volje za životom.
Sa svim dužnim poštovanjem,
tvoj prijatelj Blizanac
Dragi prijatelju,
moram ti se usprotiviti i ukazati ti na tvoju pogrešku. Ustvrdio si da je moje pismo ( ili možda samo ja kao takav) u tebi ubilo želju za razgovorom, no čini se zapravo da ti riječi nije nedostajalo.
Podugo je to tvoje pismo puno kivnje i nervoze, promisli malo prije negoli progovoriš. Riječi su moćne, nose čaroliju o kojoj navodno znaš puno više od mene.
Da ti zaista razumiješ čaroliju stvaranja, promislio bi o svakoj riječi koju namjeravaš glasom oživjeti.
I da ti je zaista stalo do onih koji te okružuju, isto bi malo pripazio što pričaš. Promislio bi što je ispravno, što je primjereno, što je čestito.
Čini ti se da sam ja obuzet sam sobom i svojim uvjerenjima (filozofijama, kako ih ti nazivaš, pomalo posprdno, čini mi se), ali i tu si se prevario.
Mi smo zajednica. Mnogo nas je, različiti smo. Jedini način da zajednica funkcionira jest da se usvoje neka zajednička pravila po kojima se svi možemo ravnati. Zajednica – zajednička pravila, kužiš? Ha ha ha…
No dobro, sad ozbiljno. Ta pravila su stvorena da pogoduju svima. Da svima donesu dobrobit, i da ne oštete nikoga.
Pa kad sugeriraš da mislim samo na sebe, da, varaš se. Ja dobro moram promisliti o svakom ponaosob, da bih shvatio što je to zajedničko što nas veže da bismo to prihvatili kao pravilo. I svakome tko se priključi našoj zajednici mi ćemo predstaviti ta pravila i tražiti od njega da ih poštuje. Ne zato što smo zajebani, nego zato što smo zaključili da uz ta pravila naša zajednica dobro funkcionira.
I tu si mi ti puno pomogao, dragi prijatelju. Od tebe sam naučio približiti se ljudima i slušati njihove priče, čuti što žele reći.
I zbog toga ti zahvaljujem, za sve vjeke vjekova, bezgranično.
Voli te
tvoj prijatelj Strijelac
Spirit of Tara 