Djeca Vjetra – Blizanac, Vaga, Vodenjak

 

Blizanac

U početku bijaše Blizanac.

Blizanac, kao prvo dijete Vjetra, rastrčao se na sve strane svijeta. Sve je za njega novo, sve želi primijetiti, sve želi iskusiti.

Sjećanje? Ah, nije mu to toliko bitno. Dođoh, vidjeh, zaboravih – tako je živio Blizanac.

U toj sumanutoj jurnjavi, u svom tom mnoštvu lica, našla se i ta Duša. Duša koju je primio za ruku u znak srdačnog pozdrava i umjesto da kao muha bez glave nastavi svojim putem, okrene se unatrag. Nešto ga je ponukalo da opet pogleda u iste oči.

Nije to tipično za Blizanca, da ga opčini ono Isto, Već viđeno. No ovaj put, nešto je bilo drugačije. Da, u tom Istom, nešto je bilo Drugačije.

Oči u oči našao se s već viđenom dušom, s nečim poznatim. Zar je to bio… Njegov Blizanac?

Zar sam ja cijelo vrijeme tebe tražio? Zar sam ja Jedan zapravo oduvijek bio Dvoje? prolazilo mu je kroz inače šuplju i prozračnu glavu.

I tako razmišljajući, postao je Vaga.

Vaga

Sjećam se svega kao da je bilo jučer. Njegov dodir, njegov miris, njegov pogled – sve je bilo tako njegovo, a opet potpuno moje.

Pričekala sam da me prepozna, da me ponovno primi za ruku, i da zaplešemo.

I jesmo.

Pratila sam njegove korake, koliko god da su bili nesigurni, jer ipak, to su bili i moji koraci. Pratila sam njegov ritam, koliko god da mi je isprva bio nepoznat i čudan. Zaplesala sam, i osjetila da je to i moj ritam.

Gledala sam u njega, on u mene, i kao da sam kroz njegove oči prvi puta vidjela sebe. Zaista vidjela sebe.

Bila sam… Prekrasna. Posebna. Jedinstvena.

Postala sam… Vodenjak.

Vodenjak

Ne sjećam se ničega, sve se dogodilo tako brzo. Kako sam dospio ovdje, pitate me, nemam pojma.

Ja i moja Voljena, trčimo po svijetu, istražujemo, stalno se nešto dešava. Kao da je i nekada davno bilo tako, ali čini mi se da sam bio sam…

Teško mi je i zamisliti da sam nekada bio sam. Moja Voljena, moja obitelj i prijatelji, moji susjedi, kolege s posla – taj prekrasni kolaž osobnosti je nešto bez čega ne mogu zamisliti svoj život.

Poznajem ih sve u dušu, sjećam se svega što smo ikada proživjeli. Oh, kako je sve to zanimljivo i uzbudljivo!

Ljudi, ljudske priče i sudbine, sve mogućnosti koje ljudsko iskustvo nosi. Divota.

Prihvaćam ih sve kao dio sebe, koliko god da smo različiti. Jer oni i jesu dio mene. Mislim da mi je to netko jednom davno i rekao. Ali ne mogu se sjetiti tko…

Smiješno. Sjećam se svega, a opet, sjetiti se ne mogu. Čudak sam, znam.

Rekla mi je, Ja sam Ti, a Ti si Ja.

Tko bi to mogao biti? To mi je to rekao?  Pa zar postoji netko tko je drugi Ja? Moja druga polovica? Moj…?

line__1

U početku bijaše Blizanac…

line__1

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s