Rad s Ribama – Mislila sam da je Svjetlost dovoljna

line-transparent.fw

Ribe i Jarac su vezani sekstilom, harmoničnim aspektom koji naznačuje potencijal. Nešto što je moguće ostvariti, ali ipak trebamo uložiti trud.

Ovo su napori jedne Ribe da shvati kakve su to granice između nas koji smo Jedno. Umnogome joj je pomogao susret s Jarcem.

line1-transparent.fw

Ribe

Osjetljiva sam, i znam. Znam puno više od onoga što znaš o samom sebi. Otpočetka sam naslućivala koja su tvoja očekivanja od mene i da ih nikada neću moći ispuniti. Nikad neću biti ono što želiš od mene da budem.

Ali ta neka magična maglica koja me obavija poput koprene natjerala te da pomisliš drugačije. Natjerala je i mene da pomislim drugačije.

Cijelo ovo vrijeme plesao si s tom izmaglicom. Moje tijelo od kamena nikada nisi uspio doseći. Ta fantazija ti je očito bila dovoljno dobra. Mene su grijala nadanja i maštanja o tvojim dodirima. Očito sam se i ja zadovoljila s time. Na neko vrijeme.

Jer samo neko vrijeme ja mogu izdržati na takvoj hladnoći. Ja nisam kao ti. Od drugačijeg sam kamena isklesana.

Da, postoji u meni ono nešto kameno, vječno, ono što ni ti ni ja, koliko god se trudili, ne možemo promijeniti.

Ta prokleta izmaglica nas dijeli, i uvijek ću se pitati Što bi bilo da je nije bilo?

I kako da je se pobogu riješim?

Što je ona uopće?

I tko sam ja?

Pomozite mi, molim vas!

line1-transparent.fw

Možda boli samo ono što nije stvarno.

Zar sam tu izmaglicu stvorila ja, da mi bude zaštita?

Od čega?

Od stvarnosti?

Zar mi se to obilo o glavu, jer ono što boli su priče koje si ja pričam, a ne stvarnost?

line1-transparent.fw

Možda…

…da nisam pobjegla glavom bez obzira, da se nisam tako prepala, vidjela bih i da je ta tvoja hladnoća dar. Tvoje odbijanje…

Zaletila sam se u tebe poput ping pong loptice, naišla na tvoje čvrste granice i…

Odletjela u vražju mater.

Nije me to trebalo toliko šokirati.

Pa i ti imaš svoje granice, ne mogu prelaziti tamo pa nazad kako god mi se prohtije. Trebam te prvo pitati za dopuštenje. To što si uz mene, ne znači da smo Jedno. Odvojeni smo ljudi, naravno.

I ta granica zapravo nije hladna, ta granica tebi daje oblik. Uobličuje te u nešto što ja mogu zavoljeti. Što i jesam zavoljela. Zar ne bih onda trebala voljeti i tu tvoju granicu? Tvoj oblik? A ne samo ono što svijetli iznutra?

line1-transparent.fw

Jer mislila sam da je vidjeti Svjetlost u drugima dovoljno. Da je to jedino što postoji…

A postoji i oblik, kažete… Zanimljivo…

Jako zanimljivo…

Morat ću još malo porazmisliti o tome.

line1-transparent.fw

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s