Čekam te.
Stojim na mjestu, sve oko mene umire. Držim te čvrsto, ne puštam. Znam što vrijedno je.
Ljudi oko mene, mršte se i prolaze. Mrštim se i ja, al’ tebe ne puštam, za njih meni svejedno je.
Držim te čvrsto, ti polako gubiš se. Stežem te jače, ne puštam iz vida, znam da voliš me.
Posustaješ, padaš, spotičeš se. Puštam te pa hvatam, pridržavam, ne dam te.
Odlaziš, nestaješ, više ne vidim te. Čekam te, ne dam se, znam da osjetiš me.
Sama, na mjestu, u srcu živim s tobom. Sama, u srcu, čujem – nismo si rekli Zbogom.
Sama, na mjestu, sve oko mene umire. Umire noć, rađa se dan, a ti, ljubavi – vraćaš se.
Vraćaš se meni u zagrljaj, dane i noći provodim s tobom. Ne, nije bilo rastanka, nismo si rekli Zbogom.
Ljubimo se grlimo, ali sad ja polako gubim snagu…
Posustajem, padam, spotičem se.
Ti držiš me čvrsto, ne puštaš. Znaš što vrijedno je.
Ipak odlazim, nestajem, gubim se…
Ali vjeruješ mi kao što sam ja vjerovala tebi.
Čekaš me…
Spirit of Tara 