Ne preostaje mi ništa…

I što ako je za mene Ljubav privilegija?
Ako mi ne preostaje ništa drugo nego Utjeha?

Što ako je meni prirodno Nemati?
Gubiti?
Nestajati?

Što ako sam odlučila da neću i ne mogu
Što ako sam odlučila prihvatiti

Hoćeš li me kriviti što sam se pomirila sa životom?
I što se ne želim boriti?

Hoćeš li me kriviti što sam prihvatila patnju i jad
Hoćeš li me kriviti što se neću promijeniti?

Hoćeš li me kriviti ako šutim, primam udarce?

Hoćeš li me mrziti kad u svom prihvaćanju nađem Ljepotu

I kad se iz moje slabosti rodi Snaga
Snaga o kojoj ti možeš samo sanjati?

Poželjet ćeš i ti
Da si znala odšutiti kao i ja
Da si znala krenuti dalje, ostaviti snove i prazne riječi
I shvatiti da u nekim trenucima nema Nade
Nema ničega osim onog što jest
I nitko, pa ni ti, svemoćna dušo
To ne može promijeniti