Ja?
Ja volim svoje izgubljenosti.
Volim što stanem, nestanem
I što nikada ne zaboravljam
Da ovaj svijet ne vrijedi
Ništa
Ali baš ništa
I ne sramim se što me ovaj svijet ne zanima
Što me ne impresionira
Što mi je smiješan, polovan i šuplji
Ja volim svoje izgubljenosti
Kao što vi volite svoje zadrtosti
Svoju tradiciju, sve ono staro
Prokušano, i navodno dobro
Da, volim svoje izgubljenosti
Volim plivati u nečemu čega nema
Primiti se čvrsto za ono što ne postoji
Volim vam donijeti nešto sveto
Neko neviđeno čudo
A zašto?
Ne znam ni sama…
Neko čudno ludilo me tjera da vas volim još jače
Još posvećenije
Još čudnovatije
Sumanuta ljubav
Primi me ta sumanuta ljubav
Pa ja volim i volim i volim
Sve one koji me i gaze, i varaju, i lažu
One koji me proglašavaju neuračunljivom, ludom i nedostojnom života
Pa kad ja ovaj život napustim…
Kreće čuđenje
Sakriveno ispod lažnih suza
I podosta zakašnjela tuga
Tugovati ste trebali sa mnom, davno
Kada ste vidjeli što smo napravili od života
Gdje je nestala Božanska ljubav?
Ovo što vidim je čista sramota
Spirit of Tara 