Rusalka i Biće Zemlje

Rusalka, Biće Vode, zaljubi se u čovjeka, Biće Zemlje.

Ustreptala, uzbuđena, otpliva do Duha Vode i zatraži da postane Biće Zemlje. Duhu Vode nije bilo milo, ali nije ni imao zašto odbiti Rusalkinu želju. Da joj svoj blagoslov i kaže što joj je činiti:

U sebi ćeš, dijete moje, uvijek nositi Duh Vode, silinu Oceana. Ako želiš biti Biće Zemlje, onda…

Svaki dan, ali baš svaki dan, pozdravi Vjetar i pusti da ti prođe kroz kosu, 

Svaki dan, ali baš svaki dan, pozdravi Vatru, i dopusti da ti uđe u srce,

Svaki dan, ali baš svaki dan, pozdravi Zemlju, i na njoj zaprljaj stopala.

I svaki dan, ali baš svaki dan, odi do jezera da se prisjetiš odakle si došla, i da ne zaboraviš da se više nikada nećeš vratiti.

Mlada Rusalka pristala na sve, izašla na obalu i ušla u srce svog mladića.

Dan za danom sve je više tonula u njihovu ljubav i malo pomalo počela zaboravljati na zadatke na koje je prisegnula.

Duh Zemlje nije bio zadovoljan. Požalio se Duhu Vode:

Dopustio sam da tvoje dijete među mojom djecom hoda, ali uz određene uvjete. Da poštuje i mene i Vjetar i Vatru jednako kao i svoj dom. Ali ona ne želi. Ona se samo tebi klanja, iz nje samo što ne prsnu mora i oceani. Bojim se za svoju djecu. Ostat će bez daha. Što da činimo? 

Duh Vode se zamisli pa razmisli. Naposlijetku, kaže:

Rusalka je još mlada i nezrela. Poslušaj, ovako ćemo. Pošalji mi to Biće Zemlje koje joj toliko znači. Sakrit ću ga u svojim dubinama, do kojih ona više ne može doći, i pažljivo ću ga čuvati. Rusalki ćemo reći, da će joj se njen dragi vratiti, jednog dana, ali ako i samo ako svaki dan učini ono što se od nje tražilo.

I vratit ćemo ga, jednog dana.

Onog dana kada zavoli Vjetar kao i Vodu, kada joj srce zatreperi i na Vatru, i kada joj tijelo prsne od užitka samo zato što dodiruje Zemlju.

I što se desilo s Rusalkom?

Neki kažu da je svaki dan milovala Vjetar, pjevala Vatri i ljubila Zemlju, ali da nikada nije zavoljela ništa osim Vode. I njen dragi joj se nikada nije vratio.

A drugi pak kažu…

…da je prošlo godina i godina, i Rusalka je zavoljela i Vjetar i Vatru i Zemlju, i sva Bića Zemlje, i Duh Vode joj je vratio njenu ljubav.

Mladić je zaista bio pažljivo čuvan, no pošto je godinama živio na dnu mora, oči su mu se pretvorile u jezera iz kojih je Rusalka rođena. Gledao je svijet kroz Dušu Vode, on, Dijete Zemlje.

Kažu da je dotad Rusalka naučila toliko voljeti, da im se činilo da voli njih, sva Bića Zemlje, i Vjetar, i Vatru, jednako kao i svog mladića. Ali ipak su ju viđali kako svaki dan, ali baš svaki dan

Pozdravlja Vjetar i pušta ga da joj prođe kroz kosu

Pozdravlja Vatru, i pušta ju da joj uđe u srce

Pozdravlja Zemlju, i na njoj prlja stopala

I kako svaki dan, ali baš svaki dan, a možda i puno češće,

ljubi oči svog dragog koje su sada bile jezera iz kojih je došla,

ali u koja se nikada neće vratiti

jer mu je davno uskočila u srce…