Astrology · Shadows and Light · The Mystery

Astrološka priča – Spirala života

Ovan juri sam. Ne zna odakle, ne zna kuda, nije ni važno. Jurio bi on i dalje, u beskonačnost, da se nije zabio u Bika.

Odleti Ovan malo unazad, odleži onesvješen satima i kad otvori oči –

Bik. Ispred njega. S košarom. Punom plodova. Darovi Majke Zemlje. Primamljivo to izgleda Ovnu, makar nikada ništa od Zemlje okusio nije. Odvaži se on, zagrize Zlatnu Voćku i postade Bik.

Bik radi sa Zemljom, radi za sebe. Pjeva, pije, uzima. Pun trbuh, snažno tijelo, ali učmala atmosfera.

Dosadilo mu samom, pa stvori on svog Blizanca. Da ima s kim popričati, da ubiju dosadu. Zanimljivo. Ili možda ne.

Blizanci nezasitno jedan iz drugog izvlačiše informacije o ovome svijetu. Što su vidjeli, što su iskusili. Uvijek su prolazili istim mjestima, ali gledali su drugačijim očima, i tako jedan drugom nikada nisu dosadili. Uvijek su bili željni još, još, još jedne priče.

Ali sve je bilo nekako leteće, nestalno. I Blizanci se požele vezati. Požele se spustiti dolje, ukorijeniti, stvoriti dom.

I tako, spustiše se dolje, u jedan oklop i postadoše Rak.

Svađali se oni, ljubili se i mirili. Novonastali Rak dobro se držao s tim unutarnjim turbulencijama svojih Blizanaca.

No dojadilo mu je uskoro da bude zatvoren i da kontrolira emocije stvorene jurnjavom njegovih dvoje luđaka, koji sad više nisu bili dvoje, već jedna fluidna smjesa koja je uvijek u pokretu ali nikada ne gubi oblik.

Odluči se Rak otvoriti svijetu i izbaciti to što živi unutar njega – van.

Dičio se tom svojom odlukom, uresio se hrabrošću i postao Lav.

Rikao je i vikao pun ljubavi i prihvaćanja, svjestan pakla koji se odvija u ljudskim glavama, u ljudskim srcima.

Rikao, vikao, pokazivao sebe sebi i drugima, sve dok sam sebi nije dojadio, dok svu svoju životnu snagu nije iscrpio.

Trebalo mu je nešto izvana, da dobije, da bude voljen i sjeti se pompozni Lav kako da se približi ljudima, kako da uspostavi kontakt. Ponizi se malo, snizi, siđe s pozornice i priđe ljudima ne bi li ih služio. Preruši se Lav u Djevicu!

Požrtvovnost i briga za druge postade mu svakodnevnica, starog toplog Lava ubrzo nestade. Jad i bijeda ovog svijeta potpuno ga promijeniše, puno pomnije započne on promatrati ovaj svijet.

Djevica oštrog uma, spretnih ruku, posvećenog srca. Umori se i ona od prepravljanja sitnica, dojadilo joj hodati pognute glave.

Zaželi se ona stisnuti nekome ruku i pogledati se oči u oči sa drugim ljudskim bićem.

I puf! Postade Vaga.

Dosta kritike, dosta sitničarenja, Vaga će odmjereno servirati svoje riječi. Kritika se pretvori u prijedlog. Osjećaj dužnosti preraste u uvažavanje. Nauči se Vaga biti čvrsta, uvijek budna i na oprezu da bi svaki njen potez doprinijeo Ljepoti.

No naodmjeravala se Vaga, previše pokušavala ugoditi, dojadi i njoj i postade Škorpion.

Svaki krivi potez sada će dekonstruirati i doći će do odgovora – Zašto lažemo da očuvamo mir?

Škorpion će dovesti na površinu i uvrstiti u Ljepotu sve ono što smo smatrali ružnim, pa možemo odahnuti, tajna je otkrivena – sve mračno u nama isto je Svjetlost.

I puf! Postadosmo Strijelci!

Iće, piće, dobra zabava, svi smo moćni, svi smo zajedno. Ljuljamo se u ritmu muzike, okupili se sa svih strana svijeta i našli ono isto u nama svima, Svjetlost.

No naporno je bančiti svake noći i slaviti Svjetlost, ionako se bliži kraj tame. Nema smisla. Dojadile su nam ludorije i euforije, treba nam nešto stabilno, konkretno. Odrastamo, zreli smo, postajemo Jarci.

Naša tijela su hramovi kroz koje blješti Svjetlost, naša zajednica je svjedok i dokaz naših postignuća. I želimo to očuvati, uvijek i zauvijek. Neka nam uvijek bude ovako, savršeno, usavršeno. Ali ipak..

Dojadilo je nama vidjeti istu Svjetlost u svakome pa smo razvili različite perspektive. Odlučili smo gledati drugačije, da bismo vidjeli drugačije. Postali smo Vodenjak.

Skup malih, posebnih, jednako vrijednih perspektiva koje se međusobno sreću i presreću. Čudesni smo jedni drugima postali i polako smo počeli vjerovati u čuda.

Da, postali smo Ribe.

Postali smo jedna vjera, jedno srce, jedan san.

Sve dok nam opet ne dojadi, i dok ne poželimo biti ne Jedno, već jedan, i kao Ovan zakoračimo u novi dan…

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s