Ostani na mjestu.
A ne, kad zagusti, da napuštaš. Kad krene vrijeme za konkretan rad, ne bježi.
Ne bježi u toplije krajeve, tražeći novo uzbuđenje, uzbuđenje novog. Primi se odgovornosti, što si zakuhao, sad posluži i jedi. Što si zakuhao, posluži svima. Daj da ljudi kušaju tvoju filozofiju, pa da kažu što misle. Neka sad malo drugi donose sud o tebi.
Veći si od svih jer pričaš o stvarima koje mi drugi nismo vidjeli. Lako je tako biti pametan. Pričaj o stvarima o kojima svi mi znamo, koje su nam poznate, pa da te možemo ispraviti, pa da ti možemo uskočiti, da možemo prekinuti taj monolog, tu propovjed. Lako je biti znalac ako samo ti nešto znaš.
Uzmi ono poznato, ono svakodnevno, ono što je svaki od nas iskusio, pa onda reci što misliš. Pažljivo prouči, pa zaključi. Analiziraj svaki detalj. Pusti filozofije, predoči nam podatke. Organiziraj konkretne podatke pa ih predstavi svima, na način na koji će svi razumijeti, a ne samo ti.
I pusti da sami donesemo svoj sud, ili ne. Snizi se, ponizi, vrati izdaleka. Budi s nama, jedan od nas, vezan uz nas, usidren u našem malom mjestu. Budi kao ja, samo jedan dio koji poznaje cjelinu. Ne glumi cjelinu koja si umišlja da je veća od dijelova, i da od dijelova nije sačinjena.
Živimo u tebi, svi naši glasovi. Slušaj nas dobro, pa progovori. Uključi sve, uključi svakoga. Onda bi se mogla roditi Istina.
Spirit of Tara 