Ja sam zaslužna za sve, mislila sam.
Dan za danom, činila sam ono što je ispravno.
I trijumf je došao.
Ali ja nisam u taj trijumf uračunala tebe.
Ti si bio taj koji je zaokružio priču, sa mnom ispisao stranice povijesti. Nisam to mogla sama.
Zaboravila sam na tebe, tvoju prisutnost, tvoju podršku. Ja ovako vatrena, zar da priznam da mi je potreban netko da me podržava? I nije potreban, ali eto, zatekao se tamo, u obliku tebe, sa svojom ulogom, sa svojim zadatkom. Tu si, nisi potreban, ali ne mogu te se riješiti.
Nisi bio potreban, ali opet si bio ključan. Nisi bio potreban, ali si se našao uz mene, i zavrtio Kolo Sreće.
Nakon nekolicine okretaja, ja sam izašla kao pobjednica.
I čiji je sad to trijumf?
I ti si zbunjen, vidim. Prazne su ti ruke, ne razumiješ zašto zaslužuješ pohvalu. Vatrena si duša, navikao na svoju snagu, i sada ne razumiješ kako je samo tvoje postojanje učinilo razliku. Okrenuo si me par puta, i začudo, izronila sam na vrhu. Navikao pobjeđivati sam, ni ti nisi očekivao ovu zajedničku pobjedu.
Da, morat ću priznati, trijumf je naš.
Hvala ti.
Tu si, nisi potreban, ali zajedno smo pobijedili i ne mogu te se riješiti.