Svoje riječi stavljam u tuđa usta,
Pa ih tražim, da se čujem.
Šapni mi ono što sam zaboravila
Šapni mi ono što već znam
Nije uzalud, nisi mi dosadan
Nije uzalud da ponavljaš moje riječi
Nije sramota što se želim čuti
Nisam puna sebe, već sam puna svih nas
Svih naših znanja i saznanja
I tako je lako zaboraviti
Pa i zašto bih ja sve pamtila
Ako imam tebe da me uputiš
Kad zalutam
Suprotno uvriježenom vjerovanju,
Ne volim isključivo zvuk svog glasa
Obožavam i tvoj,
Ali riječi…
Riječi neka ostanu moje.
Riječi neka ostanu moje, ali sve što znam, ponovi mi ti.
Spirit of Tara 