Zamisli, da nasmješen od uha do uha, bez objašnjenja, pokušaš opet ući u moj život.
Zamisli, da pokušaš pod tepih gurnuti ono što smo si rekli, ono što smo prošli, sve što smo napravili.
Zamisli, da se s ničim od toga ne želiš obračunati i da misliš samo nastaviti tamo gdje smo stali, kao da ničega nije bilo.
Zamisli da ne želiš razgovarati o ničemu što me muči, da te zapravo ne zanimam i da ti nije stalo.
Zamisli da me samo želiš imati, kao staru ukrasnu lampu, kojom se i ne ponosiš, ali na tvoj mig svijetli, koja tvoj život osvjetljava, ali ne ukrašava.
Zamisli da nemam slobodne volje i da me se ništa ne pita, da tebi pripada sva sloboda, a meni preostaje tamnica.
Zamisli da mi dođeš i da te nije briga.
Zamisli, ali razmisli, pa prestani.
A ako si negdje u mojoj blizini, nestani.
Spirit of Tara 