U pustinji sam našla oazu znanja
I iako me okružuje ništavilo,
spokojno pijem sa izvora
Potpuno sam zadovoljna i ispunjena
No možda bih još
Pa pijem sa izvora, očajno
Nekad i pripita, dovoljno
Da me mami slijedeći gutljaj, ali da ne gubim ravnotežu
Da prihvatim slobodu, okusim nesputanost,
i poletim
Ali nisam neustrašiva, već opijena
Novi znanjem i čudnim obećanjem
Koje sam si dala u jednoj drevnoj mladosti
Kojoj više nije vrijeme da se vraćam,
niti da je se sjetim
Znam sve što trebam znati, i letim
Letim!