Danas odajemo počast Mjesecu u Jarcu…
Ne mogu protiv života,
ali mogu čekati danima
Pomirila sam se s tim
da je sve čvrsto
tako krhko
A ja mogu čekati satima
Ne mogu sačuvati ništa svoje,
ali ljubav mogu predati u naslijeđe
Mogu ju pustiti da raste
i nakon što ja nestanem
Tu ljubav, koju sam sakupila
Kao komadiće, mrvice
pale sa punog stola
Dok sam čekala
Novi dan, novi sat
Novi preobrat
Koji neće doći na vrijeme
da mi pokaže drugačiji izlazak sunca
Koji neće stići pozdraviti
ovo srce dok još kuca
Ali dočekat će ga
ljubav koja je iz tog srca potekla,
ljubav koju je davnina prorekla
I taj preokret,
iznenadit će se
Kao da je sam sebe najmanje očekivao
Kao da pjeva
neku čudnovatu pjesmu
Kao da nije ni naslućivao
što će se dogoditi
Da će se roditi
Iz srca koje je ostalo na mjestu