Svakodnevnica je protuotrov za patetiku i dramu.
Odrađivala sam svoju ulogu, svaki dosadan dan, svaku omraženu noć.
Nisam bila dovoljno daleko da se riječi izgube po putu, nisam mogla pustiti da me liječi vrijeme koje usput prolazi kada me svaki dan, kao i vrijeme, usput sretneš ti, na svakom mjestu opet ti.
Da, vezana sam za tebe.
Već neko vrijeme.
Teško mi je disati, plivamo u istim vodama, ali kao da se jedino ja davim.
I postaje nepodnošljivo.
Možda si ti, već standardna smetnja, zadnji na popisu kome ću udijeliti osmijeh i dobru volju.
Možda si ti, gladan ljubavi, navikao raditi i veće greške.
No primijećujem, što se više trudim, što se više sređujem, nalazim sve jaču sreću i, posvuda, ljubav.
Možda još ne volim tebe, možda nikad ni neću, ali dobrodošao si kao smetnja, jer, pokazuje se, nadasve si korisna.
Činiš od mene boljeg čovjeka.
Spirit of Tara 