Da, imam kriterije. Pretjerano detaljne i razrađene prohtjeve. Ima li to smisla, pitate se?
Pa nema, kao što smisla nema ni život, kao što život nema ni svrhe.
Život ne nudi ni iznenađenja, svi znamo njegova ograničenja ali volimo se zavaravati.
Ja, s druge strane, kao jedan dio života…
Pa, moram se nekako naći. Smjestiti. Učahuriti u toplo, podržavajuće mjesto. I nekako provesti vrijeme.
Treba mi okruženje koje će mi zaokupiti pažnju, koje će me poticati da promatram sve posvećenije, sve intenzivnije, dok ne napravim konačan proboj i shvatim da ništa nema smisla.
Ali isplatilo se pretpostavljati.
Spirit of Tara 